28. stu 2012.

Prijateljstvo

Dolaskom Svetozara kući u Srbiju na odsustvo, puno su razgovarali o armiji, o stanju u JNA, o ljudima koji ih okružuju. Tako su došli i na temu o njegovom susretu sa Žarkom i Jurom. Svetozar je ispričao kako su ih nepoznati ljudi lijepo počastili u njihovoj kući, čak im je Žarko poklonio litru prave zagorske rakije. Svetozarov otac je malo sumnjičavo gledao na to jer je u Srbiji vladalo uvjerenje kako Hrvati baš ne obožavaju vojnike JNA, pa im je taj susret bio onako drag.
Zato je Svetozarov otac zaželio upoznati Karlovčane kad ionako ide kroz Karlovac.

Dogovorili su da će se naći u Karlovcu prvom prilikom.

Prošlo je nekoliko dana. Svetozar se vratio u Karlovac. Često su se susretali Žarko, Jura i Svetozar, čak su išli skupa na ribičiju nedjeljom kad bi Svetozar imao slobodan izlaz. On im je postao pravi prijatelj, i često je dolazio k njima doma. Pozivali su ga na ručak u nedjelju, zajedno su se kupali na Korani kod slapa. Razgovarali su o svemu i svačemu. Saznali su da je Svetozar profesor engleskog jezika, da ima mlađu sestru i roditelje. Završio je Filozofski fakultet u Nišu a rodom je iz Aleksinca.

Bio je kulturan, znao je komunicirati i imao mnogo tema za razgovor. Do kraja vojnog roka ima još 4 mjeseca, tako da će Novu Godinu dočekati sa svojima.
Došao je i taj dan kad je Svetozarov otac na povratku iz Trsta i Rijeke dovezao putnike u Karlovac, pa je nazvao Žarka i dogovorili su se da se nađu. Dogovorili su se da on parkira autobus na Kolodvoru, a Žarko će doći tamo da ga dočeka. Žarko je Branka (tako se zove Svetozarov otac) odveo kući na ručak.
Svetozar je javio da će doći popodne kad mu smjena završi.
Dugo u noć su sjedili vani ispod vrbe, pričali o svemu i svačemu. Branimir je zahvalio Žarku i Ljubici što su prihvatili Svetozara kao svoga, tim više što je mislio da Hrvati baš ne simpatiziraju vojnike pogotovo iz Srbije. Pozdravili su se kao stari poznanici i Branimir je nastavio put Zagreba i dalje prema Srbiji.