Sredina mjeseca studenog 1991. Hrvatskom bjesni rat. Napadaju se Vukovar, Osijek, Dubrovnik, Zadar, Karlovac. Upravo tog dana, neprijateljska vatra sa Turnja po gradu Karlovcu bila je sve žešća. Par granata palo je i u dvorište Pivovare, jedna pogodila postrojenje fermentora, pa su zaposlenici bili u podrumu. Još prije par dana vodstvo pivovare je odlučilo da se ERC (Elektronsko računski centar) preseli u podzemne prostore u brdu preko ceste same tvornice. I Ljubica je sa kolegama iz uprave pomagala u poslijepodnevnim satima prenositi opremu u sklonište gdje su tehničari odmah sve to stavljali u funkciju. Vodstvo iz Pivovare je imalo informacije kako se nekoliko njihovih radnika srpaske nacionalnosti odmetnulo i otišlo "na drugu stranu". Govorilo se da među njima ima stručnjakl računač koji je u JNA završio ŠRO (Školu rezervnih oficira) u Zadru, gdje je bio centar za artiljeriju.
Upravo je taj davao podatke o smeru napada na Pivovaru, odnosno koordinate za napad na tvornicu koja je njega i njegovu obitelj godinama prehranjivala.
Pošto je na tvornicu pale svega par granata, izgleda da on nije baš bio neki stručnjak.
Međutim, sa "druge strane" su radi vezom ili kako su ih kasnije u ratu popularno zvali "Motorole". saznalo se da namjera napada nije bila pivovara već vodoopskrbni bunari "Borlin" iz kojega se grad napaja pitkom vodom.
I Žarko je tih dana bio mobiliziran u rezervni sastav ZNG. Bio je još sa nekima iz susjedstva pozvan u šumu Kozjaču gdje su imali zborno mjesto. Tamo su dobili naoružanje i opremu.
Od ukupne opreme (odijela) Žarko je dobio samo maskirno šatorsko krilo i maskirnu kapu sa Hrvatskim grbom. Sve ostalo na njemu je bila odjeća i oprema bivše JNA koje je bilo u izobilju u skladištima Civilne Zaštite. Iste noći su vozilima upućeni do Logorišta, gdje je na Koranskom mostu bila prva crta obrane. Preko mosta su bili neprijateljski bunkeri, a na brdu (Slunjska Brda) bila je teška artiljerija odakle su svakodnevno gađali ciljeve po gradu.
Tu su proveli 2 dana, nakon čega su dobili premještaj. Pošto je Žarko u JNA bio u RV i PVO (srpski naziv Ratno Vazduhoplovstvo i Protuvazdušna obrana), što bi na Hrvatskom bilo Ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana). Kako u Logorištu nije bilo posla za njega i još trojicu, premjestili su ih na položaj na brdo iznad samog Borlina gdje su imali PAM (Protuavionski mitraljez trocjevac kalibra 21 mm).
Žarko je bio stručnjak za odabir položaja pa su njemu kao komadiru odjeljenja dali na izbor da oformi položaj koji će biti idealan za PZ obranu. Iskopali su rov, dobro ga maskirali maskirnom mrežom i granjem, tako da iz zraka neprijateljskim zrakoplovima nije uopće bio vidljiv.
Istovremeno, na znak približavanja zrakoplova, otkrili su granje u par sekundi i mogli vatreno djelovati po njima. Tako se to svakodnevno odvijalo sve do Badnjaka, dakle 24. 12. 1991. godine.
tada se dogodilo nešto što će Žarku promijeniti život.
Nema komentara:
Objavi komentar