Božić 1991

Badnjak 1991, nešto prije ponoći, Jura je došao  na položaj iznad Borlina gdje je Žarko i njegovo odjeljenje bilo stacionirano sa PAM-om. Tih dana bilo je dosta mirno, iako je JNA i njeni domaći "pomagači" povremeno sa Turnja i Slunjskih Brda poslao koju granatu na Karlovac. Neprijateljska avijacija rijetko je djelovala tim područjrem, tako da je Žarkova grupa bila gotovo nezaposlena.
Jura je znao gdje se Žarko nalazi, pa je znao navratiti, donesti koju gajbu "Karlovačkog", pa ostati gotovo cijelu noć u zemunici. Bilo je dosta hladno, ali se tu nije smjelo ložiti kako se nebi dimom otkrio položaj neželjenim "gostima". Iako je bilo protiv vojnih propisa, oni su se dolje grijali na plin. Jura je od kuće donio staru plinsku peć i plinsku bocu pa je u "jami" kako su je oni zvali bilo ugodno toplo.
Dolje je bila sklepana gotovo cijela spavaonica koja je služila i kao dnevni boravak, spavaonica, špajza, jedino je WC bio sklepan od drvenih dijelova, dasaka, greda, a napravili su ga 20-ak metara dalje u gustom grmlju. Najveći problem bio je održavati osobnu higijenu, te su organizirali tuširanje kod Žarka doma, subotom navečer, pojedinačno u tajnosti. Budući da je Žarkova kuća bila odmah tu na kojih 300 m preko Kupe na drugoj obali. Tu je Jura i njegov čamac odigrao značajnu ulogu prebacivanja.
Dakle, te noći uoči Božića Žarko i Jura su se uputili kući. Bila je mrkla noć, bez mjeseca.
Uobičajeno su prešli Kupu, zavezali čamac za vrbinu granu i uputili su se put zgrade. Znali su stazu napamet, jer su tuda godinama išli u ribe prije rata. Žarko je imao sobom "Motorolu", kako bi u slučaju potrebe u 5 minuta bio na položaju. Žarko se stuširao, Ljubica im je u "ceker" stavila orehnjaču, ploču domaćeg špeka i nekoliko pari suhih kobasica. Prije dva dana bio je Ljubičin otac iz Zagorja i donesao suhomesnate robe za cijelu zimu. Zadržali su se doma oko sat vremena i opet na isti način krenuli na položaj. Došli su na desetak metara do čamca. -Stani, prišapnuo je Žarko Juri, zastao i izvadio pištolj iz futrole. Jura se sklonio iza debla vrbe a Žarko je polako šuljajući se krenuo put čamca.
Došavši na dva do tri metra do Kupe, zamijetio je da se čamac lagano ljulja na vodi. Površina Kupe bila je savršeno mirna, a to je značilo da se netko nalazi u čamcu. Upalio je baterijsku lampu i na svoj užas vidio mušku osobu u maskirnoj uniformi kako sjedi na dasci u čamcu. Preko koljena imao je položen "kalašnjikov". - Da se nisi pomaknuo, odloži automat na pod čamca i digni ruke! - Jura, Jura, tiho je dozvao prijatelja koji je odmah prišao jer nije bio udaljen više od 10 metara. Jura je ušao u čamac, uzeo oružje a muškarac u maskirnoj uniformi je izišao iz čamca na obalu.
- Žarko, zar me ne poznaješ, pa ja sam, Stevo.