Posljednji školski dan!

Te davne 1967 godine, 16 lipnja, sjećam se dobro, zauvijek je za mene i moje školske kolege utihnulo školsko zvono. Bio je petak, a u Hrvatskom domu je tog petka održan veliki koncert Karlovačkog benda "Elektroni". Taj hrvatski dom, meni je bio itekako dobro poznat jer se tu odvijala tjelesna nastava moje škole. Sjećam se, u stražnjem ulazu na pozornicu, ispod su bile svlačionice za nas učenike, naravno za djecojke posebno a za nas dečke posebno. Sve je bili donekle u redu, slušali smo cure kako se cerekaju u susjednoj svlačionici,ali nismo tome pridavali pažnju. Netko je pomaknuo naslon klupe na kojoj smo se izuvali i gle, ukazalo se nešto o čemu nismo ni sanjali. U zidu od dasaka bila je rupa kroz koju smo kasnije gledali u žensku svlačionicu. Pitajte se sada, dali je bilo pogleda i sa druge strane..

Gažanski hokejaši

Moj početak srednjoškolskih dana u Karlovcu započeo je 1964 godine.

Stanujući kod rođaka u Strugi, svakodnevno sam prolazio uz stari kanal koji je spajao Kupu sa "starom kramom" kako su je tada popularno zvali.
Svakog petka tamo se moglo naći "od igle do lokomotive". Naravno, mi kao klinci dolazili smo tamo gledati što se sve nudi.

Poplava u Karlovcu 1966

Ljeti je ta ulica bila prepuna prašine i blata kad je pala kiša. Zimi nam je zbog u ono vrijeme gotovo nikakvog prometa, služila nam je kao klizalište.
Naravno, tada su postojale klizaljke na cipelama samo za posebne (čitaj bogate) osobe.
Međutim, mi klinci smo se dosjetili, pa smo si napravili klizaljke u DIY, Do It Yourself (po domaće , napravi si sam). Na obične gumene čizme smo špagom zavezali drvene letvice koje su ispod imale od metalnih traka napravljene klizajuće površine.
Te metalne trake nalazili smo na obližnjem smetlištu u Strugi u izobilju a koje su služile kao trake za "špananje" velikih pošiljaka.

Iste klizaljke su nam služile u hokejaškim "utakmicama" u kanalu Struge koji se još nije napunio smećem iz gradskog otpada.

Također su palice za hokej po domaće "hokeke" napravljene iz bazgovih grana koje smo nalazili na obali Kupe u polju zvanom "Poloj"
Kao "pak" nam je služila kocka od otpadnog drva iz tvornice na Baniji.

Ponekad se tu znalo naći desetak nas mlađih ali i starijih.
Sve je bilo dobro dok je Struga bila zaleđena, međutim dolaskom toplijih dana led je postajao sve slabiji, i znalo se dogoditi da popusti.
Možete misliti kako je izgledao onaj tko je u zimi propao u smrdljivu vodu..

Hrvatska vojska nadmudrila generala Mladića

Negdje na dalmatinskom ratištu (okolica Skradina) 113 Šibenska brigada držala je položaje na komunikaciji Skradin-Šibenik. Četnici, pod zapovjedništvom zloglasnog manijaka, generala Mladića (tada major), provocirali su snajperskom vatrom i teškim mitraljezima na hrvatske položaje.

U 113 brigadi bila su i trojica Karlovačkih boraca. Jedan je bio obučen za rad na Armbrustu (protutenkovski raketni bacač Engleske proizvodnje). To je 1991 bio jedini  na tom području, ali nije tada bilo osobe koja bi mogla sigurno rukovati s njime.

Zapovjedništvo ZNG donijelo je odluku da se pokuša sa pregovorima sa Mladićem, jer su naši položaji bili slabiji u ljudstvu a pogotovo po naoružanju. Četnici su imali ukopano 6 tenkova M84 koji su neprekidno demonstrirali silu okrećući svoje kupole na naše položaje.

Armbrust

Dogovoren je sastanak sa Zpovjednikom 113 brigade sa jedne i majorom Mladićem sa druge strane.

Dogovor nije bio postignut u prvom pokušaju. Netko se iz Karlovačke ekipe dosjetio slijedećega.
Prilikom dolaska pregovaratelja Mladića su pratili naoružani četnici a naše pregovarače samo par boraca. Tada je pala ideja. Na putu kojim su dolazili četnici i njihovi pregovarači bilo je nekoliko kuća i borova šuma sa debelim stablima. Armbrust je uzeo na rame jedan borac  pokazao se tako da ga četnici jasno mogu vidjeti. Čim su oni zamaknuli iza kuće, isti Armbrust je prešao na rame drugog borca sasvim drugačije odjevenog.

Raketni protuoklopni bacač Armbrust

Tako je Armbrust mijenjao vlasnike svakih nekoliko sekundi. Mladić je to dobro uočio i nije pitao ništa. Dogovor o povlačenju je ipak postignut. na kraju je Mladić pitao našeg zapovjednika.
"Jeli bre, bogati, vi ustaše kukate kako ste slabije naoružani od nas. Ja mislim naprotiv, dvadesetak Armbrusta baš i nije slabo naoružanje."

Povijest nastanka Karlovca

Karlovac je relativno mladi grad kojem se zna točan datum nastanka - 13. srpnja 1579. godina. Osnovan je kao tvrđava poradi zaštite od turskih osvajanja, u ravnici na utoku Korane u Kupu, podno stare gradine Dubovac. Ime je dobio po osnivaču, austrijskom nadvojvodi Karlu. Građen je po zamisli idealnog renesansnog grada u obliku šesterokrake zvijezde sa središnjim trgom i ulicama koje se sijeku pod pravim kutom.

Od osnivanja do 1693. godine grad Karlovac bio je pod vojnom upravom, a tek tada dobija ograničenu samoupravu. Slobodnim kraljevskim gradom postaje 1776. godine.

Tijekom 18. i 19. stoljeća, ponajviše zahvaljujući procvatu trgovine i lađarstva Kupom, Karlovac je slovio za jedan od najbogatijih i najrazvijenijih hrvatskih gradova. O tome svjedoči i podatak kako su početkom 19. stoljeća upravo Karlovčani plaćali najveći porez od svih hrvatskih gradova.

Karlovac je od davnina poznat kao trgovački grad. Razvoj trgovine omogućio je povoljan prometni i geografski položaj, ali i potreba, budući da je grad u biti bio velika vojarna tadašnje Vojne Krajine.

Pravi razvoj gospodarstva slijedi osnivanjem nove Jugoslavije, nakon 2. svjetskog rata, kada se u gradu i okolici osnivaju brojne tvornice i industrijska postrojenja. Najvažnije su svakako "Karlovačka industrija mlijeka"(KIM), "Tvornica obuće Josip Kraš", "Žitoproizvod", te stara i slavna "Karlovačka pivovara".
Neki povijesničari, filozofi, a i obični ljudi idu toliko daleko da tvrde kako je Karlovac i njegov položaj, utvrde, tlocrt i raspored bio podložan razno raznim mističnim i okultnim pojavama.

U karti ''rođenja'' Karlovca naglašen je vodeni element i okultne kuće, pa iako se ''na prvi pogled'' (ASC grada) čini da je grad sagrađen za obranu od Turaka ( Mars, vladar X.polja, u Lavu na ASC-u opozicija Uran u VII.polju), neki izvori govore da je Karlovac zapravo pomno građen za tajne magijske obrede (vladar ASC-a Sunce odlazi u XII. polje, konjukcija Neptun /nevidljivo/, a njegov dispozitor u Škorpiona /magija/ konjukcija Jupiter /kult,religija/). Sami Zrinski i Frankopani, koji su obitavali u dvorcima na području Karlovca, bili su pripadnici masonskih loža. Kako se voda smatra najjačim medijem i ''pamti'' sve ono što se s vremenom zagubi i nestane (Sunce separaciona konjukcija Neptun), ljudi iz Karlovca nesvjesno osjećaju taj utjecaj vode, prije svega oni sa istaknutim vodenim elementom u vlastitoj karti. Zanimljiva je statistika da od svih gradova na području Hrvatske, najviše malignih oboljenja je upravo u Karlovcu i to izraženo. Nagađa se zbog ''zračenja'' vode na kojoj leži.
Ili još dublje u mračne i mnogima nerazumljive tajne Sunca, Mjeseca i ostalih planeta.
Iz Literature D. Simovića "Magija Literature" navodi se slijedeće:

Gradina Dubovac

Radjanju vecine evropskih gradova kumuju mastovite legende. No i masta zataji, a legenda se pretvara u suhi povjesni podatak kada rodjenje odredjenog grada treba iskljucivo pripisati surovoj igri boga Marsa, Jupiterovog krvozednog sina.

Kao tvorevina boga Marsa,Karlovac je u casu svog postanka bio lisen svake mastovitosti koja bi mogla njegovo rodjenje pretvoriti u bajku ili legendu. Na ovu konstataciju ja tvrdim sasvim suprotno.
Karlovac je ne samo uz veliku mastu rodjen, vec po tocnoj koncepciji Velikog Mestra, ako hocete Maga, Templara,ili jednog od Vitezova kralja Artura u redovima tadasnje crkve.
Izgradnja tvrdjave na uscu cetiriju rijeka koje su bile dio obrambenog sustava, 13. srpnja 1579. zapocinje izgradnja rijetko ostvarenog remek - dijela kasne renesansne urbanisticke izgradnje "idealnoga grada".
Tako je u Evropi izgradjen izuzetan grad renesansnog stila. U to vrijeme trebalo je zaustaviti Golijata, veliku vojnu silu, Osmanlijsko carstvo, a zatim stvoriti blagostanje na tim prostorima. Karlovac je gradjen u znaku trojstva.Sve se moralo desiti i biti u znaku svetog kriza.
"U ime Oca i Sina i Duha Svetoga", a potom blagostanje stvoriti kroz Rajski vrt.

Rajski vrt po Babilonskoj predaji optjecu cetiri rijeke koje je srednji vijek nacinio simbolom Evandjelja. Te cetiri rijeke u nasem slucaju su Kupa, Korana, Mreznica i Dobra.

"Broj cetiri odrazava prosvijetljenog covjeka, Bogoco- vjeka, koji povezuje nebeske i zemaljske energije, te nebeske i zemaljske kreacije. Cetiri je temelj, ravnoteza".
 Bog se pojavljuje u mnogim rijecnim prizorima. Ivan Krstitelj krsti u Jordanu.

Za pocetak muslimanske ere uzet je prvi dan muharema, tadasnje arapske mjesecne godine. Tj. petak 16.07.622. sto je vazan dogadjaj u pocetnom razvoju Islama. Datum je u znaku broja sest, znaci heksagrama. Kako se isto istim treba ponistiti, u nasem slucaju Otac je David, njegov Sin Solomon, njihovi su simboli Davidova zvijezda ili Solomonov pecat u znaku broja sest i heksagrama.

"Broj sest njen simbol heksagram, predstavlja i obiteljsku harmoniju, toplinu ognjista, utociste, sigurnost u domu i drustvu, ali nas ujedno podsjeca i na opasnosti u Tajnim Ucenjima, na prolaznost svih stvari".(2*)
Prema legendi David je pobijedio Golijata, ucinio Jerusalem glavnim gradom, organizirao stalnu vojsku i prosirio granice drzava.

Sto znaci da se Karlovac morao izgraditi u obliku sesterokrake zvijezde, zato je datum utemeljenja u znaku broja sest, 13. srpnja 1579. godine. U vrijeme najmanje vodostaje u vodenom znaku Raka, bistrih gorskih rijeka.

Uostalom i osnovna zamisao Pitagorinog ucenja je da se Tajna Univerzuma jedino moze dokuciti preko brojeva i formi.
Prvi naziv KARLSTADT vibrira u znaku broja 2. Takodjer KARLOVAC po Pitagorejskom i Hebrejskom sustavu u znaku broja 2. sto je izuzetno rijedak slucaj da se to moze poklopiti za jedan naziv mjesta.

U nasem slucaju dvojka u Ezoteriji se predstavlja kao dvostruka kruznica, spoj zemaljske i duhovne energije, tj. materijalnog i duhovnog. "Dva kruga sto se uzajamno prozimaju, zadiru jedan u drugi, tako da tvore ravnotezu izmedju materijalnog i duhovnog svijeta. Broj dva je simbol Magije, Tajnog Ucenja i Okultizma." 
U ovom slucaju dvostruka kruznica predstavlja moju Petu rijeku, imaginarnu Petu rijeku sto je ujedno rodjenje, zivot, starost i smrt. Peta rijeka se produzuje u beskonacno,i u spirali uzdize ka duhovnim visim sferama ili pak silazi, da bi se u trenutku materijalizirala u zivot.
Heksagram predstavlja jedinstvo mikrokozmosa i makrokozmosa. Njihov spoj simbolizuje postizanje savrsenstva, jedinstvo covjeka i univerzuma. Sve cetiri Karlovacke rijeke zajedno vibriraju u zelenoj boji,takodjer i grad Karlovac vibrira u zelenoj boji i nije slucajno da je Karlovac jedan od gradova sa mnogo parkova i zelenih povrsina.
Usca cetiriju rijeka prikazane su unutar dvostruke kruznice, takodjer i sestorokraka zvijezda,
bedemi tvrdjave grada Karlovca. 
Sve sto dusa treba da pruzi putem novog misterijanstva, to je povezano sa predstavama o okruglom stolu kralja Artura.
Mnogim je tajnama okruzen Sveti Gral, tako i misterij Golgote morao se ovdje ponoviti. Cetiri jahaca Apokalipse upravo malaksavaju na obalama cetiriju rijeka, kao temeljem ravnoteze, gdje dolazi do izrazaja sva stradanja i pobjede duse razuma,nadovezuje se na price o Svetom Gralu simbolu spiritualnog i inicijacijskog krscanskog ideala.
Cetiri jahaca Apokalipse su protutnjala ovim prostorima, medjutim Dvanaest vitezova kralja Artura uspjela su stisati i staviti na red i pod kontrolu ovu cetvoricu jahaca. Dvanaest vitezova Okruglog stola kralja Artura su dvanaest zvjezdica na zastavi buduce Evrope koja upravo treba niknuti sa ovog prostora brdovitog Balkana.

Franjevački samostan

U tome se i ogleda znacaj Karlovca i svega onog sto se zbivalo na ovim prostorima.
Karlovac krije tajne. Ja sam samo uzgred napomenuo nesto od onoga sto smo duzni otkrivati i istrazivati, sto je do nedavno bilo prikriveno velom tajni.
Carobnost okolisa cetiriju rijeka asociraju na Davida kako svira harfu u pastoralnom okolisu cuvajuci ovce, podsjecajuci na Orfeja koji je ocaravao glazbom divlje
zvijeri. Boja i glazba, zajedno djeluju na regeneriranje tijela i ove vjestine bile su koristene u svetim hramovima Egipta i Grcke. Mudrost upotrebe boje, brojeva i glazbe su zajedno formirali dio ucenja Misterija.. Kroz ekstazu,osmisljavanjem simbola gradio sam ovu pricu u koju mozete, ali i ne morate povjerovati.

Gaza vs Banije

Gazu od Banije u Karlovcu dijeli samo rijeka Kupa. Kupa je ljeti toliko niska da se na nekim mjestima može pregaziti. Međutim, kad dođu kiše u Gorskom Kotaru i Sloveniji, onda se korito Kupe toliko napuni da se mutne vode valjaju tik nešto ispod mosta na Baniji. Posljednja velika poplava zbila se u 10 mjesecu 1964.
tada Karlovac nije imao nikakve obrambene nasipe protiv poplave.
Gotovo cijeli grad bio je pod debelim slojem vode. Na Gazi i u Strugi moglo se proći jedino u čamcima..
No, Obale Kupe sa Banijske i Gažanske strane bile su atraktivnije po poznatim Ivanjskim krijesovima.
Tog dana, 24 lipnja svake godine na dan Sv. Ivana ili Ivanje kako se to o domaće naziva, svaka obala je nastojala je da bude bolja po zapaljenom krijesu. Krijesovi su se slagali danima prije. U osnovi je to bio visoki drveni jarbol obložen sa strane sa slamom, grmljem i debljim drvima. Drva su bila problem. Mi klinci smo cijele godine uz obale Kupe sakupljajući granje i drvlje koje je Kupa naplavila tijekom godine.
Slama s sakupljala sa polja za vrijeme žetve.

Tradicionalni Ivanjski krijesovi

Na dan Ivanja, navečer uz obadvije obale sakupilo se mnoštvo ljudi, navijajući, pjevajući, vičući. Došlo je povremeno i do obračuna šakama, čemu je uglavnom kumovao alkohol kojeg je sa obje strane bilo u izobilju.. Taj običaj krijesa prerastao je u tradiciju,tako da je danas tradicija međunarodnog karaktera.
Više o tome pročitajte OVDJE:

Bilderi sa Korane!

Davne šezdesete godine prošlog stoljeća bile su mi najljepše u životu. Život školarca koji jedva čeka da završi školska godina. Tada, mozak na pašu, i udri brigu na veselje. Kina su u to doba bila popularna, jer TV prijemnika nije baš bilo mnogo. Kino Edison u Karlovcu je baš tih dana dobio Cinemascope veliki ekran te stereo ozvučenje. Teško se bilo na to naviknuti. Najjeftinije karte su bile one u prvih 5 redova ispred platna.
Pošto je to bila udaljenost kojih 5 metara, a platno široko više od 8 metara, lako je pogoditi kako se to gledalo. Poslije projekcije boljelo nas u vratu od pokreta s jedne na drugu stranu dok se čitao tekst prijevoda. Westerni i kriminalistički filmovi sa mnogo pucnjave koji su dolazili čas sa jedne čas sa druge strane ekrana, ispočetka su zbunjivali, ali na to smo se navikli.

Poznata kupola na krovu kina Edison

Bilo je to doba povijesnih spektakala kao Ben Hur, Kolos sa Rodosa, te popularnih "spagetti" westerna iz talijanske filmske kuhinje sa popularnim Terence Hillom i Budom Spencerom, te Westerni kao što su bili Winnetou I i Winnetou II, Blago u srebrnom jezeru,

Lex Barker i Pierre Brice u filmu Winnetou

Old Shatterhand i Old Shurehand, samo su najpoznatiji filmovi toga doba. Na najavu tih filmova, karte su se kupovale danima unaprijed. Čekalo se u redovima, dnevno se bile ponekad i 3 projekcije.

Pierre Brice kao Winnetou

Da bi mi klinci mogli vidjeti te filmove trebalo je imati novaca.
Jedna od mogućnost zarade bila je vađenje šljunka sa dna Korane. To se radilo sa velikim širokim čamcima, a jedini alat bila je jedna šiljata okrugla "lopata", koja se uranjala u dno Korane. Lonac lopate bio je sa rupicama kroz koje je istjecala voda. Za jedan m3 šljunka trebalo je zagrabiti i preko stotinu puta. Držak "lonca" bio je dugačak oko 4 metra. Dubina za vađenje bila je najoptimalnija oko 2 metra. tako se najlakše sadržaj šljunka istresao na dno čamca. Čamac je obično mogao primiti oko 2 - 3 m3 šljunka. Trebalo je paziti da se ne zagrabi mulj sa dna jer onda taj sadržaj nije bio dobar.

Ušće Korane u Kupu

Šljunak je trebalo rasporediti u čamac tako da bude ravnomjerno posložen kako se nebi potopio.
Međutim, često smo mi iz nedostatka iskustva to propustili pa se prilikom guranjem čamca do obale, čamac zanjihao i otišlo je sve na dno.
Posao od 2 do 3 sata ostao je uzaludan. Neznam više koliko je to bilo novca po jednom čamcu, ali se sjećam da se za to moglo otići u kino za 2 osobe i pojesti dobre baklave kod Piršića (to je tamo na dnu Korza preko puta Zorin Doma). ...nekad bilo, neznam dali još se ta slastičarna tamo nalazi.
Naravno, mlade generacije danas nemogu niti sanjati da je to bilo tako. Vjerojatno mi mladi čitatelji neće ni povjerovati, stariji moje generacije će se toga prisjetiti.

Put lubenica

Šezdesetih godina prošlog stoljeća, bio sam učenik jedne srednje škole u Karlovcu. Ljeto se provodilo na Korani na kupanju, na Foginovom kupalištu, podno slapa kod Hotela Korana, ili na ušću Korane u Kupu.

Vremena je bilo na pretek, novaca niotkuda. Mogućnost zarade skoro nikakva barem za nas koji smo molili Boga da posla niti ne nađemo. Na prostoru tadašnjeg "placa" u centru grada, tamo blizu tadašnje kasarne, pravoslavne i katoličke crkve prodavale su se lubenice. Da, prodavale za novac ali i za koje kakve trampe.
Tako su proizvođači lubenica najčešće dolazili iz Makedoniji ili Kosova. Bila su tu cijela brda lubenica i dinja koja su bile magnet za nas klince. Danju je bilo lako sačuvati lubenice od kradljivaca, ali noću je to bilo teže. Dok bi jedan bio mamac, druga tri su sa druge strane vrebala priliku da "popale" koju sočnu veliku lubenicu. Pošto su bile veoma velike, nažalost, moglo se u jednom "naletu" odnijeti samo jedna, pošto lubenica nema korijen za koji bi se mogla nositi.

Zrela lubenica

Ponekad je bilo uspjeha, ponekad baš i ne. Vlasnici su se organizirali i vrebali na nas. Uhvaćeni smo imali 2 opcije, zvati Miliciju (tadašnju) pa onda starci dobiju kaznu a mi porciju batina.
Međutim, dogovori sa vlasnicima u zamjenu za prijavu, cijeli dan na željezničkom kolodvoru iz vagona tovariti lubenice u kamione koji su prevozili ih na plac.
Nije to bila baš lagana opcija, jer su vrućine bile nesnosne, hlada odnikuda, a gazda je bio stalno prisutan da netko ne zbriše. No vlasnik nije bio tako tvrda srca. Za cijeli dan pretovara dobili smo po 2 bureka od njihovih "koljega" buregdžija kojih je u Karlovcu bilo napretek Uz to smo dobili i vodu za piće, koja se na suncu brzo zagrijala.Lubenice smo mogli jesti do mile volje. No ta kombinacija bila je ubitačna, tako da smo jedva u trku zbrisali do oblližnjeg grma. Kao nagrada, navečer smo dobili mogućnost da ponesemo kući lubenica koliko možemo nositi. Naravno, gazda nije bio baš glup. Znao je vrlo dobro da svaki od nas može ponijeti samo 2 lubenice, pod svaku ruku po jednu.

Lubenica u rastu

Kako sam stanovao u Strugi, do doma nije baš bilo blizu. Znojno tijelo, lubenice po desetak kila.
Više puta se desilo da mi se koja omakne pa se razbije u komadiće.Kao za inat, na par metara od kuće. Gazda je to predvidio, pa smo nadalje nosili samo jednu, ali onu najdeblju.

Legende iz "Šanca"

Karlovac je grad koji je nastao u 16 stoljeću. Zbog opasnosti od prodora Turaka u grad, stare gradske utvrde "šanci" sagrađeni su u obliku šesterokrake zvijezde sa pravilnim stranicama.

Šanci su zapravo bili iskopani kanali u kojima je bila voda koja je spriječavala da Turci naglo upadnu u grad.
Još i danas se sa starog grada Dubovca vidi raspored šanaca od kojih većine više niti nema. Vide se zapravo zasađeni drvoredi divljih kestena koji ljeti svojim zelenilom čine ukras grada.

Pogled sa utvrde Dubovac

Jedan od šanaca šezdesetih je godina preuređen u košarkaško igralište. Na njegovim kosinama napravljene s betonske tribine a dno je poslužilo kao igralište. Tamo nedaleko kima "Edison" bilo je tako poznato košarkaško igralište. na njemu su se odigravale košarkaške utakmice saveznog ranga tadašnje Jugoslavije.
Karlovački košarkaški klub Željezničar stajao je uz bok Lokomotivi, Olimpiji, Zadru. Utakmice s tada bile posjećene za danas nepojmljive pojave. Grad je u to vrijeme tada bio neprohodan. Čak niti obližnji autobusni kolodvor nije bio u funkciji zbog mase ljudi koji su se tu okupili.
Mi klinci, naravno nismo imali priliku "čitaj novaca" za legalan ulaz u igralište. zato je postojao drvored javora uz samo igralište koje je služilo kao "tribina".

Spiker na stadionu tada je bio popularni "Kimfa", kojeg su svi znali, ali malo od nas ga je poznavalo pod pravim imenom. On je onako malo kroz nos najavljivao igrače. Od urlanja publike, njegov glas se najčešće nije razumijevao.
Najčešće smo se mi klinci sa tih utakmica vraćali sa masnicama od pendreka tadašnje "milicije" koja nam je dala na znanje što misli o "švercanju" na drvo ili ogradu.

Konačno je dolijao...

Kao što je ranije napisano, vaš autor bloga je dijete Karlovca. Rođen u selu dvadesetak km od Karlovca, grada na obali Kupe. Polazio je Ekonomsku školu na Rakovcu, kupao se na Foginovom kupalištu, zapravo, tamo se kod starog drvenog mosta preko Korane naučio i plivati u plićaku.Odlazi sa prijateljima u ribe na Kupu, čamcem nizvodno od Karlovca, na "ušće". To je predio gdje Korana utječe u Kupu. Tamo je Kupa kao i većinom nizinskog toka vrlo mirna.
Njezina zelenkasta voda vrlo je duboka, u njezinim dubinama "kraljevali" su ogromni somovi. Vaš autor se kao dijete sjeća jednog starijeg "brice" koji je imao radnju na Gazi, tamo kod birca "Kostanjac" koji još i danas postoji.

Konoba "Kostanjac" danas

Kostanjac je bio pojam nekada u doba šezdesetih za odlično dalmatinsko crno vino, ribu i ostale plodove mora. I danas kad prolazim pokraj "Kostanjca" širi se opojan miris ribe, liganja, vina i ostalih delicija. Nego da se vratim brijaču, somu i ulovu. Ulovljeni je som na Kupi u predjelu gdje Kupa ima naglizavoj a zove se Poloj. Stariji brijač je bio strastveni ribolovac. Ulovio je mnoge velike, manje i veće ribe ali tog ljetnog jutra ulov mu je bio rekordan.
Sjećam se kao dječak, a živio sam na Strugi, i upravo nam je taj Poloj bio rasadnik materijala za pravljenje "hokeka". Naime, takve smo palice koje smo mi samo takve zvali pravili iz vrbovog ili bazgovog drveta, pomoću kojih smo igrali hokej na zamrznutom kanalu u Strugi.

Ušće Korane u Kupu

Tog ljetnog predvečerja stari je brico biciklom preko polja odlazio je u Poloj gdje je imao zavezan čamac.
U očekivanju ulova, proveo je cijelu noć. Negdje ujutro, sjećam se oko 7 sati, vozio sam u kolicima salatu,cvijeće, povrće na gradsku tržnicu, popularni "plac" koji se tada nalazio u centru, tamo gdje se nalazi "spomenik kugi". Stariji kalovčani znaju gdje je to.
Upravo sam izlazio iz dvorišta, a "brico" je trčao koliko ga noge nose cestom od Poloja prema Gazi.
Vikao je nešto nerazgovjetno, bio sav izvan sebe. Vikao je nešto koliko se sjećam "ljudi, pomozite, zavezao sam ga za vrbu, neka mi netko pomogne"!!! Poznavao sam ga onako iz viđenja jer je uvijek navečer biciklom odlazio u ribe. Nisam shvatio o čemu on govori. U prvi mah sam pomislio kako mu se pomutilo u glavi. Nastavio sam put prema placu. Gotovo sam zaboravio na događaj. Navečer tog dana, poslali su me u Kostanjac po ribe i crno vino. Tamo na onom "trokutu" ispred Kostanjca bilo je okupljeno mnogo ljudi. Gurali su se i nešto komentirali. Uspio sam se progurati među njih. Na sredini je na zidu zgrade visio ogroman som.

Kapitalac

Kasnije je pisalo u "Karlovačkom tjedniku" da je som bio dugačak 230 cm a težak oko 100 kg. Kasnije je brico pričao kako je "ukrotio" ogromnog brkatog soma. Pošto je bio sam, nigdje nikog, soma je dobio na kedera. U stvari nije niti znao što ima na udici. Kad je osjetio da "vuče" kraj najlona je zavezao za veliku vrbovu granu, na taj način som nije imao "sape". Kako je on zatezao, grana se napinjala i otpuštala.
Brico je doveo još nekolicinu kolega koji su mu pomogli izvući mrcinu iz vode. Soma su utamanili veslima.
Kasnije su doveli jednog čovjeka sa "pentom" (vanbrodski manji motor). Tako su ga došlepali do mosta na Gazi i izvukli na suho.

Pismo iz Srbije

Prošle su 4 godine, ljeto je 1995 godine. Rat je bio završen ali Hrvatski teritorij još nije bio slobodan do kraja. Negdje sredinom srpnja, Žarko i Ljubica su odlazili na kupanje na Koranu, tamo na Foginovo kupalište. Obožavali su prolaziti ispod koranskog slapa s jedne strane na drugu.
Tog ljeta su vladale neobično jake vrućine. Za more još nije bilo novaca a Korana je poslužila kao idealna i besplatna prilika za osvježenje. Kako je neprijatelj držao granicu na Koranskom mostu na Turnju, komunikacija je tu bila potpuno prekinuta.
Put prema Plitvicama bio je gotovo onemogućen. Jedini put prema moru bio je Lujzijanskom cestom od Karlovca prema Rijeci. Promet je bio dosta gust, jer je veza sa Splitom bila jedino Jadranskom magistralom.
Jednog petka tog ljeta, dok su se Žarko i Ljubica odmarali poslije ručka pod krošnjom velike vrbe ispred zgrade. Zaustavio se automobil Riječkih registarskih oznaka.
U automobilu su se nalazili jedan stariji muškarac i srednjovječna žena.

Žena je ostala sjediti u automobilu, a muškarac je izašao i prišao vrtnom stolu.
Isprva Žarko nije prepoznao došljaka, nekako je bio mu poznat ali se nije odmah sjetio odakle ga zna.

Onda mu je kroz glavu prostrujalo saznanje. Pred njim je stajao Svetozarov otac. Nije ga prepoznao jer je smršavio i pustio gustu sijedu bradu. Muškarac je prvi progovorio: "Oprostite, nebih hteo da vas smetam, verovatno znate ko sam i odakle dolazim". Žarko je ustao i rukovao se sa njime. "Pozovite gospođu, iz automobila neka nam se pridruži".
Ljubica je prišla automobilu i pozvala ženu da dođe u sjenu kd stola.
Muškarac i žena su sjeli k stolu i ispričali svoju priču: "Verovatno znate sve što se desilo, nama je neprijatno i verovatno nas mrzite i krivite za sve strahote koje su se desile. Moja žena i ja smo isto kao i vi i ovi ostali ljudi na obe strane najmanje krivi za ove ratne strahote." "Znam, rekao je Žarko međutim  neznam dali vam je poznata situacija u kojoj smo se ja i vaš sin Svetozar razišli? Nakon svega što smo prošli, nakon tolikih druženja on me je nazvao ustašom".
"Znam sve, sve kako je bilo, tačno što se desilo, Sveto mi je to sve ispričao. Posebno je naglasio kako je morao  postupiti na onom stražarskom mestu, jer mu je to tačno bilo tako naređeno. Naime, njegovi starešine su znale da se druži sa vama i to im nije odgovaralo. Tog dana su znali za vaš dolazak kod žice i iskonstruisali su celu scenu. Dok je Svetozar vama izrekao one grozne reči Odbi, bre ustašo, jedan vojnik u rovu sakriven od vašeg pogleda, nabio mu je cev od mašinske puške u rebra. Bio je spreman da ga ubije na licu mesta ako ne postupi tako. Verovatno bi vi lično bili krivi za njegovo ubistvo"
"Što se poslije desilo sa Svetozarom?" upitao je Žarko. "Pobegao je iz Karlovca najpre u Zagreb i sakrivao se neko vreme kod mog rođaka. Tada je nekom vezom stigao kući u Srbiju. Sakrivao se od svakodnevnih mobilizacija, ali su ga svejedno našli i mobilizovali.

Saznao sam da je odveden u Vukovar"
"Pa kako je on danas, ima li posljedice od rata, znam da u Vukovaru nije bilo lako?"
"Nažalost, poginuo je sredinom 10 meseca u tenku", izustio je njegov otac. U očima su mu zaiskrile suze. "Pisali smo vam još početkom 1992 godine"
Žarko i Ljubica nikad nisu dobili pisma. Poznato je da su mnoga pisma koja su dolazila iz Srbije uništavana prije isporuke.
"Žao nam je zbog vašeg sina, izustila je Ljubica".
"Moja supruga nije mogla izdržati bol za izgubljenim sinom, umrla je od tuge nakon 4 meseca".
Ovo je moja druga žena, oprostite, nisam je ni predstavio"