Gaza vs Banije

Gazu od Banije u Karlovcu dijeli samo rijeka Kupa. Kupa je ljeti toliko niska da se na nekim mjestima može pregaziti. Međutim, kad dođu kiše u Gorskom Kotaru i Sloveniji, onda se korito Kupe toliko napuni da se mutne vode valjaju tik nešto ispod mosta na Baniji. Posljednja velika poplava zbila se u 10 mjesecu 1964.
tada Karlovac nije imao nikakve obrambene nasipe protiv poplave.
Gotovo cijeli grad bio je pod debelim slojem vode. Na Gazi i u Strugi moglo se proći jedino u čamcima..
No, Obale Kupe sa Banijske i Gažanske strane bile su atraktivnije po poznatim Ivanjskim krijesovima.
Tog dana, 24 lipnja svake godine na dan Sv. Ivana ili Ivanje kako se to o domaće naziva, svaka obala je nastojala je da bude bolja po zapaljenom krijesu. Krijesovi su se slagali danima prije. U osnovi je to bio visoki drveni jarbol obložen sa strane sa slamom, grmljem i debljim drvima. Drva su bila problem. Mi klinci smo cijele godine uz obale Kupe sakupljajući granje i drvlje koje je Kupa naplavila tijekom godine.
Slama s sakupljala sa polja za vrijeme žetve.

Tradicionalni Ivanjski krijesovi

Na dan Ivanja, navečer uz obadvije obale sakupilo se mnoštvo ljudi, navijajući, pjevajući, vičući. Došlo je povremeno i do obračuna šakama, čemu je uglavnom kumovao alkohol kojeg je sa obje strane bilo u izobilju.. Taj običaj krijesa prerastao je u tradiciju,tako da je danas tradicija međunarodnog karaktera.
Više o tome pročitajte OVDJE:

Pripremalo se.....

Stara narodna poslovica kaže: "Tko tebe kamenom, ti njega kruhom". Da li je baš to uvijek tako?

Osamdesetih godina prošlog stoljeća u Karlovcu je bilo mnogo vojske tadašnje "JNA". U samom centru grada bila je vojna komanda tako uz samo ugradu Autobusnog kolodvora. Na prilazima gradu bilo jue također nekoliko kasarni (Luščić, Jamadol, Logorište, Gaza). Mnogo vojnika dolazilo je, odslužilo svoje i odlazilo. Ništa se nije moglo naslutiti da će to sve jednog dana biti drugačije.
Sve tamo do devedesete dok se nije u Srbiji počelo komešati.
Ova priča vezana je uz jednog takvog sasvim običnog vojnika JNA. Zvao se Svetozar, bio je rodom tamo iz Šumadije u Srbiji. Ali priča je počela ovako: Jedne nedjelje sredinom srpnja 1988, Žarko i Jura su se Jurinim starim "Kadettom" vraćali sa ribičije iz Ozlja. Dan je bio sparan, predvečerje, ulov je bio dobar, som od 15 kila bio je automobilu, a kako je bilo vruće, žurili su se doma da ga očiste i stave u škrinju. Ali, ne lezi vraže... Prema Murpheyevom zakonu koji kaže da će se nezgoda dogoditi dok joj se najmanje nadaš i u najnezgodnije vrijeme, na Ilovcu kod Ciglane tamo kod skretanja za Hrnetić, auto je zakašljao, zadimilo se ispod haube i stao. Jura je znao sve njegove mane ali kad je zavirio ispod haube, vidio je da je crijevo za vodu puknulo, i para je izlazila na sve strane.
Parkirali su na livadu sa strane, i pokušavali zaustaviti nekog da ih pokupi. Skoro sat vremena je prošlo, nitko nije stao. kad su već izgubili nadu, pojavila se SMB "Kampanjola" Vojne policije i stala pokraj njih. Iz vozila su izašla 2 vojnika sa bijelim "uprtačima".