Ovaj Roman govori o prijeratnom,ratnom i poratnom vremenu u mojem gradu. Događaji i osobe su izmišljeni, ali stvarnost je autentična. Hvala svim mojim suborcima, prijateljima koji su se borili za ono što imamo danas. Mnogi od njih su za zdravlje ostavljeno u rovu nagrađeni gubitkom posla i građanskih prava. Svima koji su pali za slobodu domovine vječna slava i hvala im.
17. lis 2024.
Posljednji školski dan!
Te davne 1967 godine, 16 lipnja, sjećam se dobro, zauvijek je za mene i moje školske kolege utihnulo školsko zvono.
Bio je petak, a u Hrvatskom domu je tog petka održan veliki koncert Karlovačkog benda "Elektroni". Taj hrvatski dom, meni je bio itekako dobro poznat jer se tu odvijala tjelesna nastava moje škole.
Sjećam se, u stražnjem ulazu na pozornicu, ispod su bile svlačionice za nas učenike, naravno za djecojke posebno a za nas dečke posebno.
Sve je bili donekle u redu, slušali smo cure kako se cerekaju u susjednoj svlačionici,ali nismo tome pridavali pažnju.
Netko je pomaknuo naslon klupe na kojoj smo se izuvali i gle, ukazalo se nešto o čemu nismo ni sanjali. U zidu od dasaka bila je rupa kroz koju smo kasnije gledali u žensku svlačionicu.
Pitajte se sada, dali je bilo pogleda i sa druge strane..
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar