Vremena je bilo na pretek, novaca niotkuda. Mogućnost zarade skoro nikakva barem za nas koji smo molili Boga da posla niti ne nađemo. Na prostoru tadašnjeg "placa" u centru grada, tamo blizu tadašnje kasarne, pravoslavne i katoličke crkve prodavale su se lubenice. Da, prodavale za novac ali i za koje kakve trampe.
Tako su proizvođači lubenica najčešće dolazili iz Makedoniji ili Kosova. Bila su tu cijela brda lubenica i dinja koja su bile magnet za nas klince. Danju je bilo lako sačuvati lubenice od kradljivaca, ali noću je to bilo teže. Dok bi jedan bio mamac, druga tri su sa druge strane vrebala priliku da "popale" koju sočnu veliku lubenicu. Pošto su bile veoma velike, nažalost, moglo se u jednom "naletu" odnijeti samo jedna, pošto lubenica nema korijen za koji bi se mogla nositi.
 |
| Zrela lubenica |
Međutim, dogovori sa vlasnicima u zamjenu za prijavu, cijeli dan na željezničkom kolodvoru iz vagona tovariti lubenice u kamione koji su prevozili ih na plac.
Nije to bila baš lagana opcija, jer su vrućine bile nesnosne, hlada odnikuda, a gazda je bio stalno prisutan da netko ne zbriše. No vlasnik nije bio tako tvrda srca. Za cijeli dan pretovara dobili smo po 2 bureka od njihovih "koljega" buregdžija kojih je u Karlovcu bilo napretek Uz to smo dobili i vodu za piće, koja se na suncu brzo zagrijala.Lubenice smo mogli jesti do mile volje. No ta kombinacija bila je ubitačna, tako da smo jedva u trku zbrisali do oblližnjeg grma. Kao nagrada, navečer smo dobili mogućnost da ponesemo kući lubenica koliko možemo nositi. Naravno, gazda nije bio baš glup. Znao je vrlo dobro da svaki od nas može ponijeti samo 2 lubenice, pod svaku ruku po jednu.
 |
| Lubenica u rastu |
Više puta se desilo da mi se koja omakne pa se razbije u komadiće.Kao za inat, na par metara od kuće. Gazda je to predvidio, pa smo nadalje nosili samo jednu, ali onu najdeblju.
Nema komentara:
Objavi komentar