28. stu 2012.

Pripremalo se.....

Stara narodna poslovica kaže: "Tko tebe kamenom, ti njega kruhom". Da li je baš to uvijek tako?

Osamdesetih godina prošlog stoljeća u Karlovcu je bilo mnogo vojske tadašnje "JNA". U samom centru grada bila je vojna komanda tako uz samo ugradu Autobusnog kolodvora. Na prilazima gradu bilo jue također nekoliko kasarni (Luščić, Jamadol, Logorište, Gaza). Mnogo vojnika dolazilo je, odslužilo svoje i odlazilo. Ništa se nije moglo naslutiti da će to sve jednog dana biti drugačije.
Sve tamo do devedesete dok se nije u Srbiji počelo komešati.
Ova priča vezana je uz jednog takvog sasvim običnog vojnika JNA. Zvao se Svetozar, bio je rodom tamo iz Šumadije u Srbiji. Ali priča je počela ovako: Jedne nedjelje sredinom srpnja 1988, Žarko i Jura su se Jurinim starim "Kadettom" vraćali sa ribičije iz Ozlja. Dan je bio sparan, predvečerje, ulov je bio dobar, som od 15 kila bio je automobilu, a kako je bilo vruće, žurili su se doma da ga očiste i stave u škrinju. Ali, ne lezi vraže... Prema Murpheyevom zakonu koji kaže da će se nezgoda dogoditi dok joj se najmanje nadaš i u najnezgodnije vrijeme, na Ilovcu kod Ciglane tamo kod skretanja za Hrnetić, auto je zakašljao, zadimilo se ispod haube i stao. Jura je znao sve njegove mane ali kad je zavirio ispod haube, vidio je da je crijevo za vodu puknulo, i para je izlazila na sve strane.
Parkirali su na livadu sa strane, i pokušavali zaustaviti nekog da ih pokupi. Skoro sat vremena je prošlo, nitko nije stao. kad su već izgubili nadu, pojavila se SMB "Kampanjola" Vojne policije i stala pokraj njih. Iz vozila su izašla 2 vojnika sa bijelim "uprtačima".