Virovitica-Karlovac-Karlobag

Ovaj "pravac", zamišljen od srpskih generala i onih koji su dobro poznatom crtom nastojali "prerezati" Hrvatsku na dva dijela. Ako pogledamo kartu Hrvatske, taj pravac bio je zamišljen kao

najširi dio teritorija, pa bi prema njihovoj zamisli Srbiji pripalo 3/4 teritorija
.Dobro su znali da zapadno od te crte nema srpskog stanovništva. Njihova se ideja zasniva na poznatoj teoriji "Načretanije" od srpskog akademika Garašanina Ilije koji je u svojem programu politike Srbije odbacio zajednicu Slavenskih naroda u Zajedničkoj državi. Tim memorandumom SANU iz 1996, svi srbi trebaju živjeti zajedno, odnosno u jednoj državi. To je početak ideje o stvaranju Velike Srbije.
Karlovačko područje je bilo idealno za takav plan, pošto je sam grad i njegova okolica okružen sa četiri rijeke, a same rijeke kao vodena zapreka je idealno mjesto za zaprečavanje prodora. U stvari, rijeka je prirodno iskopan rov koji odlično štiti od napada nekoga ili obranu od nekoga. Planom odsijecanja Karlovca od Hrvatske bio je zamišljen na način da se na rijeci Korani postave zapreke kako bi se onemogućila komunikacija prema Plitvicama i dalje prema moru. Istovremeno se onemogućava komunikacija prema Sisku, Topuskom, Vojniću i Petrovoj Gori koje su držali pobunjenici.

Žarko i njegova "banda" kako su ih u jedinici zvali, prema potrebi su se brzo prebacivali sa mjesta na mjesto. Njegov PAM su ugradili na TAM-ić kojeg su preuredili tako da kad je bila navučena cerada taj se kamion nije uopće razlikovao od stotine takovih kojih je bilo mnogo na cestama.Čak je na vratima kamiona i na ceradi bio veliki natpis "Juraj Cindrić Karlovac - Prijevoz za vlastite potrebe" Na njegovoj je karoseriji bio postavljen PAM koji je bio "injekcija" za Migove i ostale JNA zrakoplove. Najnoviji "dodatak" na "Tamiću" bio je jedan dalmatinac sa "Strelom-2". Na njegovoj "duši već su bila tri MIG-a, jedan skinut kod Duge Rese, drugi u Rečici a posljednji na Autocesti kod Zdenčine. Naime, Migovi su najčešće dolazili sa Željave (Bihać), a rjeđe iz Pule gdje je već početkom 10 mjeseca aerodrom zauzet.
Jedne nedjelje oko 3 sata popodne oglašena je zračna uzbuna za skoro cijelu sjeverozapadnu Hrvatsku.
Hrvatska PZO je tada imala skromne uređaje za praćenje i navođenje. Najveća pomoć bili su im radioamateri koji su na svojim kanalima objavljivali kretanje neprijateljskih zrakoplova.

Upravo se u to vrijeme javio jedan amater iz okolice Slunja: "- Pažnja Striče, ovdje "Lička medvjedica", primijetili smo tri sive ptice kako izlaze iz gnijezda"

- Hvala Medo, imat će svečani doček.. - Nebo 1, Nebo 1, čulo se u Žarkovoj Motoroli, pripreman, ptica  se očekuje za otprilike 5 minuta. - Pripremi i plinsku bocu. To je šifrirano značilo da se pripremi nišandžija na "Streli-2"  Naime, sve ove šifrirane poruke su bile od ranije poznate dogovorene. Tako je siva ptica bio neprijateljski "MIG", a gnijezdo je bio aerodrom Bihać. Nebo 1 bio je Žarkov PAM a Nebo 2 grupa drugog PAM-a koji se nalazio na obali Kupe u Rečici. Stric je bila komanda PZO stacionirana na Starom gradu Dubovac. Tu se nalazio i jedan stari radar kojeg su dobili kada je oslobođeni Radio relejni centri na Ivančici. Bio je od neobično velike koristi jer je glavni radar na Sljemenu bio raketiran i još nije bio popravljen.

Za otprilike 5 minuta najprije su začuli poznati zvuk mlaznog motora a onda su se iz brda pojavila i 3 MIG-a. Razdvojili su se krenuli u napad. Nisu mogli visoko letjeti a i nisu morali jer su znali da Hrvatska vojska baš nema neka sredstva za gađanje aviona u letu. Ali ovaj puta su se prevarili.

Jedan se MIG odvojio i raketama zrak-zemlja pogodio Koranski most sa hrvatske strane.
Kako bi "Strela-2" djelovala, takav avion treba gađati odostraga jer raketa iz Strele slijedi ispušne plinove iz njegovg motora na stražnjem dijelu.
Mig je izveo par akrobacija jer je primijetio napad, nestao iza brda. Nakon minute čula se strahovita eksplozija. Ostaci MIGA, završili su u rijeci Korani.
Dalmatinac je na "Streli" turpijom napravio prvu "recku".