10. velj 2013.

Rat pred vratima

Vratimo se u ljeto 1991. Žarko i Jura su imali redovite procedure u danima kad je Žarko bio slobodan.
Uglavnom je radio noćnu smjenu a preko dana je odlazio na plac, popodne sa Jurom na ribičiju.
Već se danima šuškalo kako Srbi pripremaju nešto, ali daleko je to bilo od pomisli da bi se spremao rat.
Ljubica je tih kolovoških dana 1991 trebala otputovati u Varaždin gdje je Pivovara trebala otvoriti distributivni centar.
Kako Žarko nije bio kod kuće, Ljubica se ujutro spremila za put.
Ispred kuće ju je već čekao službeni auto. Otputovali su put Varaždina. Bilo je jako vruće tog dana.
Jura je nazvao poslije ručka za ribičiju, ali su se obojica složili da je ipak povoljnije predvečer dok vrućina malo popusti. Dogovorili su da skoknu po Svetozara u kasarnu tamo kod Autobusnog kolodvora jer je tog dana bio slobodan. Kako je Svetozar bio samo obični vojnik, do kraja služenja vojnog roka, ostala su mu samo još 3 mjeseca. Mogao je izaći iz kasarne kad je htio, jer je imao kolege na straži tako da je mogao "zbrisati" van bez dozvole.
Tog dana na radiju je objavljeno kako su Srbi zapriječili cestu balvanima tamo kod Knina. Žarko i Jura tome nisu pridavali pažnju. Krenuli su Jurinim Kadettom put kasarne.
Ostavili su auto na kolodvoru i pješice se uputili na mjesto gdje je Svetozar bježao preko žice.
Tu je bila stražarska kućica i žica malo podignuta u visokoj travi te nije bilo teško se provući ispod žice.
Došavši do žice kao i bezbroj puta do tada, odjednom je iza stražarnice odjeknuo povik: "Stoj".Stražar se nije vidio jer je bio sakriven u rovu koji je bio iskopan  od zadnjeg njihovog posjeta kasarni.
Iznenadili su se jer do tada takvog "dočeka" nije bilo. Zastali su, a iz rova izašao je glavom i bradom, Svetozar. Šljem sa petokrakom, kalašnjikov na gotovs.
"Sveto, kaj se dogodilo, kakav je to doček?", upitao se Žarko.
JNA  stražarnica
"Odbij, bre ustašo ili ću da pucam". Sve se odmah razjasnilo. Svetozar, koji je bezbroj puta bio u Žarkovoj kući, toliko puta se najeo, napio, proveo dane u zajedničkom druženju, bio je sada sasvim druga osoba. Sada je tek bilo jasno da je on bio vuk u janjećoj koži.