Bojlerima protiv MIG-ova

Hrvatska vojska je početkom rata 1991 bila vrlo slabo ili nikako naoružana. Sa lovačkim naoružanjem ponekom PAP-ovkom i velo rijetkim Kalašnjikovom prošvercanim iz Slovenije, hrvatski su se vojnici drznuli suprostaviti trećoj voj noj sili u Evropi. Kad bi tada netko spomenuo vojnu avijaciju, to bi bilo smiješno čak i groteskno. Ipak, događaj koji ću opisati graniči sa hrabrošću ili bolje rečeno ludošću.

Poljoprivredna avijacija iz Osijeka i Vinkovaca u kolovozu 1991 dovezla je poljoprivredne zrakoplove Antonov AN-2 za zaprašivanje u Varaždin jer tamo još nije bilo borbenih djelovanja.

Početkom rujna 1991 ti su zrakoplovi u 2 navrata bili napadnuti na Varaždinskom aerodromu i 2 uništena. Hrvatski enuzijasti nisu sjedili prekriženih ruku.
Jednog nedjeljnog predvečerja iz pravca Varaždina prema  Lučkom uzletio je jedan takav "dvokrilac". U lučkom je ukrcao dvojicu ljudi i uputio se preko Jastrebarskog u pravcu Karlovca. JNA ga je uočila ali nisu reagirali iz razloga što su znali da im taj "bumbar" ne može naškoditi. Zrakoplov je napravio krug iznad Mekušja, spustio se nisko i okrenuo prema Turnju.
Vojnici JNA i domaći "pomagači" nisu od smijeha mogli ništa.
Odjednom je na njihovom položaju kod Koranskog mosta odjeknulo nekoliko strahovitih eksplozija.

Pomutnja je bila opća, nitko nije znao što se dogodilo. Drugi dan ujutro, na poprištu je ostalo nekoliko mrtvih i ranjenih. "Dvokrilac" je ispustio 3 bojlera punjenih šarafima, kuglicama od starih kugličnih ležajeva, čavlima, naravno, začinjen sa dvadesetak kila eksploziva.
RTB (Radio Televizija Beograd) je idućeg dana u večernjem TV Dnevniku objavila slijedeće:

"Ustaške snage iz pravca Karlovca, potpomognute avionima NATO-a koji su doleteli iz Slovenije, napali su vojnike JNA  na prilozima Karlovcu"

TV Beograd ništa nije objavila dali su to bili MIG-ovi 29, dali možda "Thunderbirdsi", možda "Skyhawksi" ili možda najnoviji "Tomcatsi".

Napokon.. na moru

Prošlo je dvadesetak dana od završetka "Oluje". Žarkova obitelj zajedno sa prijateljom Jurom krenuli su na put Selca u kamp od Pivovare. Budući da je sezona bila pri kraju, i ratna vremena, u kampu je bilo o dovoljno mjesta u kamp kućicama. Jura je dobio jednu kućicu a žarkova obitelj jednu.
Pošto je žarkov "Yugo" bio nesiguran za takvu vožnju, Jura je sa svojim Opel Kadettom krenuo put juga. Natovarili su stvari u "gepek" te rano ujutro krenuli put Gorskog Kotara.
Najprije mu je u Vukovoj gorici "zaštekao" mjenjač. Jura je bio spretan i mehanika mu nije bila strana.
Imao je nešto alata pa se zavukao ispod vozila te ustanovio da mu je ispao osigurač od "šalthebla". Kliještima je na ogradi od motela odsjekao komad žice od ograde i osigurač je začas bio sređen.
Sretni što neije bilo većeg kvara, popili su kavu, te nastavili put Selca.

Negdje na Gornjem Jelenju počela je lagana kišica. Cesta od G. Jelenja prema Crikvenici poznata je kao vrlo skliska. Jura je vozio oprezno jer je uz cestu bilo nekoliko vozila koja su završila u zidanim dijelovima ceste. Kako nesreća ne dolazi sama, na jednom zavoju Jura je malo prebrzo ušao u zavoj, auto je proklizao i bočnim prednjim dijelo je udario u kameni rub na cesti.
Kotač je ostao zaglavljen jer je oštećena osovina upravljača. Dalje se nije moglo. Mobitela tada nije bilo, šuma u nenastanjenom dijelu. Srećom, ubrzo je naišao šleper Karlovačke pivovare koji je vozio pivo u skladište u Crikvenici. Ljubica je poznavala obojicu vozača. Ukrcali su se u šleper na ležajeve u kabini, a Jura je ostao čekajući HAK. Žarko je iz jedne gostionice u Križišću pozvao pomoć na cesti.
Vozilo "Pomoć na cesti" ubrzo je stiglo na mjesto nezgode. Vozač je bio ljubazan i ubrzo je Kadet bio na vozilu pomoći na cestama.
Žarko i Ljubica su čekali na Jadranskoj magistrali dok je vozilo sa natovarenim Kadetom stiglo.

Jura i vozač su izašli iz vozila, istovremeno je Žarko prišao vozilu.
Prvo što mu je upalo u oči, bio je istetovirani orao na lijevoj podlaktici ruke vozača servisnog vozila.
Obojica su bili zatečeni, nisu se vidjeli skoro 5 godina. Vlasnik vozila Pomoć na cesti bio je  Stevo, Žarkov kolega iz Kraša. Kadet je odvezen u automehaničku radionicu u Crikvenici kojoj je Stevo bio vlasnik. Vozilo je drugi dan bilo popravljeno. Jura i žarko su otišli po Kadeta. Već je čekao gotov na parkingu. Jura je otišao na blagajnu da plati popravak, međutim, na blagajni je stajala cedulja na kojoj je pisalo: "Opel Kadett KA-189-21, vozilo popravljeno, Račun 0 Kuna". na poleđini je bilo napisano još:
"Stevo ne zaboravlja uslugu". Juri ništa nije bilo jasno dok mu Žarko nije objasnio kako ga je 1991 izvukao iz neprijateljske postrojbe i sredio mu da se bori za hrvatske ciljeve u državi u kojoj se rodio i gdje je živio iako je bio Srbin.

Davno prije početka rata

Autor ovog članka je osoba u godinama (63), pa je kao takva davno završila škole. Sjetio sam se jednog događaja iz davne 1967 godine. Taman je završavala škola (bio sam tada maturant). Negdje pred kraj škole kao maturanti imali smo nastavu nešto kraće kao i danas. matura je bila drugačijeg tipa od ove današnje. Sve dok jednog dana po Karlovcu nisu osvanuli plakati na gotovo svakom stupu u stablu. "Traže se statisti bez obzira na godine i spol za snimanje filma u Karlovcu. Javiti se lično (nije pogreška, pisalo je "lično" a ne "osobno jer je to ipak bila još YU.) Javite se u upravu filmske zajednice kod Gradske Bolnice na Dubovcu" Nije me to posebno interesiralo sve dok nam neki dečki stariji od nas koji su prije nekoliko godina sudjelovali kao statisti u snimanju "Winetoua" i "Blaga u Srebrnom Jezeru",  nisu ispričali

 da nije baš neka velika lova u pitanju, ali je interesantno to gledati, a što je najinteresantnije da ima klope i pića ko u priči.
Prijavio sam se sa još nekim dečkima iz razreda, a snimanje je vršeno na padinama Starog Grada Dubovca. Bila je to srednjovjekovna priča, ne sjećam se više detalja, ali je naša uloga bila da kao velika skupina ljudi bježimo po cesti od Dvorca Dubovac dolje prema Mirnom kutu. Ne treba ni spominjati da nikakve druge uloge nije bilo, pogotovo ne one gdje se nešto govori. Sva naša govorna uloga je bila da se deremo što više. Poslije se održala velika "fešta" na Vunskom polju, gdje je vojska (JNA) skuhala ogromne količine graha a Pivovara donirala desetke bačava piva. Novce nismo dobili nikakve ali smo u školi dobili ukore i neopravdane sate za cijeli dan. Pošto baš nisam bio po ponašanju "Majka Tereza", u školi sam imao dosta neopravdanih sati, zajedno sa ovima sam morao pisati molbu direktoru škole kako bi nam oprostio to jer sa preko 20 sati nisi tada mogao izaći na maturu.
Što je bilo doma, bolje da ne pišem ništa. Morao sam na mjesec dana zaboraviti kupanje na Korani i izlazak u kino.
Pogledajte ovdje IMDB o filmu "Kad je mač krojio pravdu":
http://www.imdb.com/title/tt0343272/

Oluja 1995

Godina je 1995, 4. kolovoz u ranu zoru. Žarko i Ljubica su od Pivovare dobili 7 dana odmarališta u Selcu. U autokampu je Pivovara imala 3 kamp kućice
Tijekom cijeog rata nisu nikuda išli iz Karlovca, pogotovo  ne u pravcu mora. jer je bilo nesigurno zbog napada na Karlovac
Išli su jedino u Zagorje k Ljubičinim roditeljima, nešto pomoći na polju oko sijena ili u šumu po drva.
Žarko je uživao u Zagorju, volio je šetati poljima, radio je teške poslove i bio oduševljen njima.,
U stvari Ljubica je već duže vrijeme razmišljala kako doći do nekog automobila. Iako je ona imala pristojnu plaću u Pivovari, Žarko je ostao bez posla u Krašu, pa je svaka kuna bila dragocjena.

Jedan Žarkov prijatelj im je nudio starijeg Yuga za male novce, svega 1500 DEM.
Automobil je bio onako, ne baš nešto očuvan ali mu je Zvonko, tako se zvao prijatelj o Yugiju napričao sve najbolje. U Zagorju se Ljubica odlučila oca pitati za pozajmicu od 1500 DEM. Obećala je da će vratiti do kraja godine kad bude u firmi 13-ta plaća i Božićnica. Otac je isprva malo sumnjao u povrat novca, ali je mama rekla.: - "Ivo, daj sutra idi u banku i digni, budu nam deca već to vrnuli kad budu mogli". Otac nije puno razmišljao i drugi dan je novac bio kod njih. Čim su se vratili u Karlovac, Žarko je nazvao Zvonka i ovaj je došao sa autom kod njega u Drežnik. Probali su auto, odvezli su se do Švarče, kasnije na stari grad Dubovac da vidi kako vuče uz brdo.

Ulazak naših snaga u Karlovac nakon Oluje

Yugo je položio test, obavljena primopredaja a za prijepis i dokumente su se dogovorili u roku od mjesec dana.
Dakle, tog jutra,4 kolovoza oko 4 sata, Yugo je bio natovaren, i Žarko je sa obitelji krenuo put Selca.

M-84

Mig-21 BIS

Nešto nije bilo uobičajeno, ulice puste, na cesti prema Dugoj Resi nigdje nikoga, samo poneka vojna kampanjola, koja je pod rotirkom projurila pored njih.
Najednom, na ulazu u Mrzlo Polje, rampa na cesti, 2 vojnika u maskirnim uniformama, od kojih je jedan od njih podignuo STOP palicu i zaustavio ih. Žarko je izašao iz vozila a vojnik je uzviknuo: - "Čovječe, pa kud ste krenuli, zar neznate što se događa? - Neznam, recite o čemu je riječ? -"Pa počela je Oluja, brzo se vratite grad."
Kakva oluja, razmišljao je Žarko ali je poslušao patrolu i okrenuo vozilo. Upalio je radio i čuo na njemu glas predsjednika Tuđmana: -"Svim hrvatskim građanima srpske nacionalnosti, počela je oslobodilačka akcija Hrvatske vojske i redastvenih snaga. Nemojte napuštati svoje domove. Neće vam se ništa dogoditi". Poruka je očito bila snimljena jer je emitirana svakih 15 minuta.

Punkt na Koranskom mostu na Turnju

Kvragu, pomislio je Žarko, baš nemamo sreće sa ljetovanjem.