5. stu 2012.

Život uz rijeku Kupu



Nešto prije ponoći, Žarko je Davora pospremio u krevet nakon što mu je prekontrolirao zadaću iz
Prirode, te provjerio njegovo znanje pjesmice koju je Davor sutra trebao znati napamet.
Večerao je, legao u krevet, pogledao završetak nekog filma i zaspao. Ponedjeljkom ujutro je obično
odlazio na tržnicu u kupovinu potrepština za kuću. Budući da je bila rana jesen, još toplo kao usred
ljeta, iz šupe je izvukao bicikl i zaputio se preko mosta na Kupi preko Korza, pokraj Gimnazije koju
je polazio put gradske tržnice.
Došavši na popularni Karlovački plac, pozdravio se sa prodavačicama na štandovima koje su ga
znale. U tom momentu shvatio je da je kod kuće ostavio popis stvari koje mu je Ljubica jučer
popodne ostavila zalijepljen na hladnjaku.
Izvadio je mobitel i htio pozvati, no shvatio je da je ona možda sad na predavanju u sali hotela i da
nebi bilo zgodno da je uznemirava. Kupit će on ono što uglavnom kupuje svakog ponedjeljka, pa
ako nešto i zaboravi, može nabaviti u obližnjem dućanu pokraj njihove zgrade.Žarko je bio Ljubici vrlo dobar suprug, brižljiv otac Davoru. Ponekad se znao sa Jurom malo
"nakresati" na ribičiji i onda bi se on njoj ispričavao kako, neće više nikada. Ljubica se samo
nasmijala jer on u životu kako su skoro 12 godina zajedno nije bio ni nasilan ni grub. Nikada nije
odlazio u gostionicu, jer je sam bio svjestan kako si to nemože priuštiti od jedne plaće koju je
Ljubica zaradila u pivovari. Njezini roditelji živjeli su u Zagorju, od male penzijice, nešto kokoši, 2
pajceka i par mačaka. Posjećivali su ih opar puta godišnje. Jura bi ih svojim starim Opel Kadettom
iz 1980 odvezao put Krapinskih Toplica.
Jura je bio samac, nikad se nije ženio, tu i tamo u njegov stan navraćala je jedna srednjovječna
krupnija žena za koju je Jura rekao da mu nosi mlijeko iz obližnjeg sela.
Iako je Žarko znao da Jura iznad svega mrzi mlijeko, a "mljekarica" u njegovom stanu ostaje do
jutra, Ljubica i Žarko su se samo nasmijali na to.